Prof. dr Ala Tatrenko, vodeća slavistkinja sa ukrajinskog Univerziteta u Lavovu, bila je gost Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori u Podgorici, gdje je predstavila svoj rad i stvaralaštvo. Urednik i moderator razgovora bio je doc. dr Goran Radonjić.
Na pitanje kako je počela da se bavi srpskim jezikom, odnosno tada srpskohrvatskim jezikom, Tatrenko je kazala da je to bila slučajnost.
- Mislila sam da se na fakultetu svake godine proučavaju svi slovenski jezici. Međutim, nije bilo studijskih grupa za sve jezike svake godine, već jedne godine srpski, češki, bugarski, druge godine slovenački itd. Tako sam upala u godinu kada je bio izbor između češkog i srpsko-hrvatskog. Tako sam se opredijelila za srpsko-hrvatski jezik – kazala je Tatrenko. Ona je kazala da je time odredila sudbinu, te da se nikada nije pokajala zbog odluke.
- Meni je jako bliska teza zadovoljstvo u tekstu. Ono je zapravo bilo taj podsticaj koji me je natjerao da se bavim pisanjem nekih tekstova „iz čista nemira”. Ljepota strane slavistike leži uglavnom u komparaciji. Većina stranih slavista cijenjeni su zbog toga što uvode srpsku književnost na velika vrata u svojoj književnosti i u svoju nauku o književnosti, takođe pronalazeći neke paralele. Pokušala sam nešto drugo, dakle da pišem iznutra, bez neke distance prema književnosti i jeziku koji sam učila na fakultetu. Srpski mi nije maternji, a nije mi ni strani jezik – kazala je Tatrenko. Ona je istakla da je „Hazarski rečnik” analizirala iz jedne specifične perspektive.
- To djelo analizirala sam iz perspektive arheologije, naime iz paralele s Lepenskim virom. Istražila sam Pavićeve tekstove, istražila njegove dubinske prijateljske veze sa pronalazačem, proučavocem Lepenskog vira. „Hazarski rečnik” sam posmatrala iz perspektive materijalne kulture i ostataka, religijske i duhovne nadgradnje, ono kad sudimo o Lepenskom viru po nekim statuetama. Kada sam sve to smislila, stigla sam da pitam Pavića da li smijem tako nešto da uradim i on mi je odobrio. Pavić je bio genije i po tome što je dopustio svakom čitaocu da ga čita kako mu se sviđa. Dakle, ta sloboda čitanja dopustila mi je da se poigram – pojasnila je Tatrenko. Inače, Tatrenko je pored Pavića, na ukrajinski jezik prevela i Kiša i Pekića.
- Svi znamo da književnost više danas ne odlučuje o sudbini svijeta na političkom nivou, ali još uvijek možemo da se nadamo da će uljepšati život čitaocu – kazala je, između ostalog, Tatrenko. Ona je kazala i da je njeno poznanstvo sa srpskom književnošću počelo od Nušićeve „Autobiografije”.
- To se desilo još ranije, prije nego što sam počela da čitam tu knjigu, jer je to bila jedna od onih knjiga koje su bile omiljene u našoj porodici. Tako sam, još od malih nogu, znala da kad porastem treba da pročitam „Autobiografiju” Nušića i još nekoliko knjiga koje su obavezne. Kada sam pročitala tu knjigu Nušić me je oduševio savremenošću. I dan danas volim da ga citiram – kazala je Ala Tatrenko.
Publika je nakon zanimljivog razgovora gošći mogla postavljati pitanja i učestvovati u razgovoru. Prethodno je Tatrenko održala predavanje na Filološkom fakultetu u Nikšiću, na temu „Graditelji muzike i di-džejevi: funkcija muzike u formiranju poetike postmodernizma i postpostmodernizma u srpskoj prozi”. Medijator tog predavanja bio je mr Radoje Femić.A.Ć.


Bogata biografija

Ala Tatarenko, rođena je 1962. u gradu Mogiliv-Podiljski (Ukrajina), gdje se i školovala. Studirala je slavistiku (srpskohrvatski jezik i književnost) na Filološkom fakultetu univerziteta „Ivan Franko” u Lavovu. Doktorirala je 1989. (Miloš Crnjanski i njegov roman „Seobe” - problematika i poetika). Od 1984. predaje na univerzitetu „Ivan Franko”. Predaje srpsku i hrvatsku književnost, a takođe postmodernizam u slovenskim književnostima. Član je uredništva ukrajinskog nezavisnog kulturološkog časopisa ,,Ї” (Lavov), uredništva ukrajinsko-srpskog zbornika UKRAS, naučnog časopisa „Nasleđe”. Više godina bila je honorarni dopisnik kulturne redakcije Drugog programa Radio Beograda. Bila je učesnik Međunarodnih Književnih kolonija u Sićevu i Čortanovcima, bila je moderator i prevodilac na književnim večerima ukrajinskih pisaca u okviru Festivala proze Proza Fest i festivala „Pisci u fokusu“. Piše književnu kritiku, naučne radove iz književnosti. Prevodi sa srpskog na ukrajinski, sa ukrajinskog – na srpski. Živi u Lavovu.